Dobrodošli na portal o zdravim stilovima života

„Današnja mladež samo pije i ništa ne radi.“
„Današnja mladež samo gubi vrijeme.“
„Današnja mladež ništa ne cijeni.“

Ovo su tek neke od floskula koja svakodnevno susrećemo i načujemo (namjerno ili nenamjerno) kako dolaze iz usta, ne samo onih starijih, već i onih nešto malo manje starijih. Današnju se mladež krivi za svaku razbijenu bocu, usnicu ili auto, ali opet postoji i druga strana priče. Vrijeme u kojem živimo, radimo, učimo, krajnje je nezahvalno, kompetitivno i nažalost, za mnoge krajnje razočaravajuće.

Pritisci stižu sa svih strana, od svih se mnogo očekuje, kako u školi tako i na privatnom polju. A jednoj se mladoj osobi vrlo teško s time boriti. Upravo zbog toga karakter postaje labilan, a mlad se čovjek niti ne snađe, a već je u neprilici. Međutim, i društvo koje bi kao oslonac trebalo pomoći mladoj osobi da se snađe i „pronađe“ često vrši baš onaj drugi, otežavajući utjecaj. U pomanjkanju modernih uzora, mladi se okreću onim ne toliko sjajnim zvijezdama, te poučeni njihovim uzorom eksprimentiraju sa svime i svačime, a da niti ne shvaćaju da je u igri njihov život. U pokušaju da postanu, baš kao i njihovi moderni uzori, besmrtni, mladi se često odaju porocima, bilo da se radi o alkoholu, drogi ili naprosto raskalašenom život. Poroci predstavljaju, ne samo put ka besmrtnosti, već i lijek kojim bježe od stvarnosti, a da ni ne shvaćaju da je to krajnje primitivan oblik autodestruktivnosti, a mladom je čovjeku jako teško objasniti da smo svi još uvijek smrtni.

Alkohol, nažalost stvara krivu percepciju kod mladih, te se međusobno natječu tko će više popiti. Alkohol međutim, osim podizanja rejtinga u društvu, opušta mladež te ih odvlači od problema s kojima se svakodnevno susreću. Razdoblje tog, mogli bi ga nazvati „vikend alkoholizmom“ počinje nažalost sve ranije i ranije, dok je nekim prvi susret s alkoholom bio tek za maturu ili maturalno putovanje (srednjoškolsko, naravno), danas sve više mladih ima „date“ s alkoholom mnogo ranije, već u osnovnoj školi. Nešto kasnije počinje eksperimentiranje s drogama, koje čine tek sljedeću stepenicu prema novoj razini opuštanja. U odrastanju, kad krenu konfrontacije s roditeljima, društvo je to kojem smo privrženi, kojem vjerujemo, i kojem je jako teško reći ne. U društvo u kojem status ovisi o količini popijenog alkohola, ili cura koje se „zbare“ teško da do izražaja mogu doći tradicionalne vrijednosti koje javnost pokušava nametnuti.

Nebrojeno smo puta bila svjedoci „masovnim okupljanjima“ mladih, bilo da se radi o parku, iza neke škole ili na nekom igralištu. Uvijek sam se pitao zašto je to tako? Zašto je ljepše biti vani na hladnoći, a ne u nekom toplom prostoru. Međutim tek kad sam malo bolje uvidio shvatio sam zašto je to tako. I sam sam se nebrojeno mnogo puta uhvatio u razmišljanju kako bi nam bilo ljepše da imamo neki prostor, zanimaciju, aktivnost gdje bih radije provodio vrijeme, nego vani. No, u društvu koje osuđuje mladež, te „ugled“ ( ako se to tako uopće može nazvati) koji mladi uživaju u javnosti, samo doprinose te objašnjavaju činjenicu zašto se mladima rijetko ukaže prilika da naprave nešto svojim rukama. Moram priznati da nikada nisam brojao, ali čini mi se da na svaku lijepu vijest, bilo da se radi o uspjesim naših mladih informatičara na svjetskom prvenstvu ili nekom dječaku-heroju, čujem barem pet vijesti od tome kako su mladi opet remetili javni red i mir, izboli nekoga, tukli se s nekim ili tome sl. Hvalevrijednim smatram projekte koje mlade odvlače od konstantne relacije kuća-kafić-škola-kafić-kuća, te im pomažu da sve svoje frustracije i probleme kreativno rješavaju, da im „ispušni ventil“ postane crtanje, pisanje, slikanje, fotografiranje, glazba ili sport.
Svaka medalja ima dvije strane (još jedna od floskula), međutim upravo bi tako mogli opisati modernu tehnologiju. Ona nam naime pruža komfor i lukzus kao nikad do sada, međutim pruža nam fantastičan izvor informacija, koje se mogu lako zloupotrijebit. Koliko god da su mnogi internet servisi, kao facebook naprimjer korisni te nam omogućuju da ostane u stalnom kontaktu sa ljudima kilometrima udaljenim od nas, bilo lokalno, bilo u inozenmstvu, facebook nažalost ostavlja mnogo prostora za međusobne napade i obračune. Upravo je ovo pokazatelj, kako u svakom segmentu društva, doduše na različit način i različitim intenzitetom, mladi bivaju izloženi svakojakim pritiscima i stresu. Kompjuter je nezaobilazan faktor sve učestalije epidemije takozvanog sjedilačkog života (eng. sedentery life), koji se pokazuje sve većim problemom, ne samo kod mladih, već i kod odraslih. Paradoksalno je kako je tempo života užasno brz, a opet sjedilački način života zauzima maha. Upravo u takvim situacijama moderna tehnologija, gdje se jednim klikom može obaviti kupnja, platiti račune ili ono što je žalosno, zamjenit tako poželjnu kavu s najboljim prijateljem, igra ne samo prijatelja, već pomalo i neprijatelja. Makar se mnogi ne bi s time složili.

Ima mnogo izlaza iz situacija gdje se mladi zatvaraju, podliježu pritiscima ili se naprosto prestaju boriti. Jedna od ljepših, ubudljivijih i ako ništa drugih zdravijih je definitivno sport. Međutim ljepota sporta je upravo u tome, da mi sami određujemo tempo. O nama, našem trudu i volji, ovisi hoćemo li se baviti rekreativno, bilo da steknemo kondiciju, ili da načimo nešto novo, bilo da se želimo baviti kompeticijom, odnosno natjecanjima, te postići rezultate. Upravo u tome leži ljepota sporta, rekli bi englezi „win win situation“, odnosno, kako god okrenemo pobjeđujemo. I ono što je najvažniije, zadovoljni smo sobom.

Glazba kao način izražavanja ima mnogo prednosti, jedino je mana da rijetko možemo naći adekvatan prostor i tolerantne susjede, ali svatko može ako ništa drugo posuditi instrument (gitare su, recimo, posebno zanimljive, jer su mobilne) i nešto uvježbat. Još ako se i skupi par ljudi, pa se napravi bend i krenu probe, samo će nas sve više i više uvlačiti u svijet i spektar mogućnosti koje glazba nudi. Bit ćemo sretni kad naučimo svirati neku pjesmu, kad napišemo neki tekst ili obradimo već postojeću. I ono što je najljepše, bit ćemo zadovoljni sobom.

Pisanje, crtanje, fotografiranje, općenito bilježenje komadića sjećanja ili doživljaja, bilo u pisanom ili slikovnom formatu poseban je i prekrasan način izražavanja, gdje se svaka riječ pomno bira, gdje motivi bivaju ili spontani ili pomno i dugo očekivani. Svaki je uradak dokaz vlastite kreativnosti, dokaz vlastite sposobnosti i uvijek ćemo imati nešto za sačuvati, za pokazati, za zapamtiti. Teme za pisanje, motivi za slikanje dolaze iz svakodnevnih situacija i iz vlastith doživljaja, sjećanja, mašte, srca, glave, oka, nema ograničenja, nema pritiska. I uvijek ćemo imat dokaz da smo nešto napravili. I bit ćemo zadovoljni sobom.
U našem gradu, u našem životu, sreli smo mnogo svijetlih primjera. Bilo da se radi o bendu, časopisu, predstavi, izložbi ili natjecanjima. I svaki je taj primjer svijetli primjer mladih koji se bore sa svakodnevnim životom, pritiscima i utjecajima, koji su odlučili reći ne porocima i opasnostima, i koji su uzeli život u svoje ruke i oblikovali ga onako kako bi željeli. Ne treba se zavaravati, neće svatko tko pokuša, uspjeti ali treba probati, opet, opet i opet. Jer čovjek koji ima volje, koji ima hrabrosti nastavit kad je najteže najveći je pobjednik, i bit će zadovoljan sobom. Jer će uspjeti.

Mlade koji se bore treba bodriti, koliko god da izgledaju odraslo, da se ponašaju odraslo, još uvijek im je lijepo i drago kada vide odobravanje. Sav će onaj utjecaj, loša iskustva i loša sjećanja nestati u trenutku kad se nađe u situaciji kad primi dokaz, bar jedan dokaz svog rada u ruke.
Ima mnogo polja u kojima se mladi nalaze, međutim ponekad trebaju podršku. Ne valja uvijek samo govoriti kako „Mladi samo piju“ i slične floskule, ponekad mislim da bi umjesto osuđivanja puno korisnija bila lijepa riječ i bodrenje. Jer ipak tako ćemo svi biti – zadovoljni sobom.

Za kraj tek citat:

Booker T. Washington
„Success is to be measured not so much by the position that one has reached in life as by the obstacles which he has overcome.“
„Uspjeh se ne mjeri onime što smo postigli u životu, već koliko smo prepreka prošli, kako bi do tamo došli.“

Sven Pal, student medicine

Dodano 09.12.2009. u kategoriju Tekstovi stručnjaka.