Dobrodošli na portal o zdravim stilovima života

Stres – pošast suvremenog načina života

Živimo u vrijeme u kojem je stres uobičajeno stanje. Obično već započinje ujutro žurnim spremanjem u školu ili na posao te neuspjelim pokušajima istovremenog obuvanja čizama i ispijanja kave (i sličnih kombinacija). Povećava se trčanjem za nekim od oblika javnog prijevoza ili stiskom na papučicu gasa. Brz tempo života nastavlja se tijekom dana, a stres se pojačava i poprima karakteristike pošasti, tj. lako i velikom brzinom se prenosi na ljude s kojima dolazimo u kontakt. I širi se geometrijskom progresijom. Ako se ubrajate i u najotpornije oblike svoje vrste, vjerujte, do kraja dana će vas dotući. Ako se ubrajate u skupinu sretnika koja pak se može sjetiti kada je zadnji put imala zdrav san nakon kojeg je uslijedilo bezbrižno buđenje, protezanje i hod dostojan čovjeka koji mirno i zadovoljno kreće u dan, možete preskočiti ovaj dio teksta i prijeći na zadnji naslov. Prevencije radi, preporučila bi da nastavite čitati u slučaju da vas kad tad zaskoči neko čudovište zvano Stresor.

Šalu na stranu, međuljudski odnosi, dugotrajno obrazovanje, poslovna kompeticija, borba za moć, društveni status ili egzistenciju, stalni su izvori stresa. Živimo prebrzo i površno. Uvijek smo u gužvi i ne odvajamo dovoljno vremena za sebe. Neprestano imamo osjećaj da život prolazi pokraj nas, a mi stojimo iza nekog staklenog zida koji nas sprečava da sudjelujemo u njemu. S naše pak strane zida život stvara vrtlog u koji nas uvlači sa svih strana , a da mi to zapravo i ne želimo. Ili? Tko bi znao. U takvom neredu zaboravljamo što nas zapravo usrećuje i ispunjava. Sablažnjava nas pomisao da propušteno nikad nećemo moći nadoknaditi. U blijedim pokušajima nadoknađivanja okrećemo se često pogrešnim rješenjima. Kvaliteta života nam opada.

Hajdemo nakratko u sferu struke. Stručnjaci opisuju stres kao reakciju organizma na podražaje iz okoline. To je stanje napetosti organizma u kojem se potakne obrana, a pri tome se organizam suočava s prijetnjom iz okoline. Riječ je o nizu bioloških pojava kojih smo samo djelomično svjesni. Simptomi stresa mogu biti tjelesne, osjećajne i mentalne pojave (npr. znojni dlanovi, ubrzani rad srca, probavne smetnje, razdražljivost, depresivnost, neorganiziranost, zaboravnost, bezvoljnost, loše prosuđivanje i sl.). Da o prhutu, izgriženim noktima, lošem tenu, podočnjacima i ne govorimo.

Pa , kako se, pobogu, riješiti te nevolje?

Objavimo rat pošasti. Nemojmo sjediti prekriženih ruku i apsolutno ne poduzimati ništa. Kao prvo pokušajmo biti optimističniji i vjerovati u vlastite sposobnosti i svim životnim obavezama prilaziti s dozom humora . To će pozitivno djelovati i na ljude oko nas. Osvijestimo izvor stresa i odlučimo ga smanjiti. Ako smo u gužvi, napravimo plan tipa što moram odmah učiniti, što moram danas učiniti, što mogu sutra napraviti i da li mi je to uopće potrebno? Evo nekoliko spontanih prijedloga. Možemo izvaditi bicikl iz podruma, očistiti ga i provozati se mjestom u kojem živimo. Uhvatiti dragu osobu za ruku i priuštiti joj šetnju. Prošetati psa. Za početak se popeti na brežuljak u blizini. Otići u ribolov, na koncert, nedjeljni piknik, s prijateljima na zeleni čaj. Organizirati večer pričanja viceva. Spavati do ručka. Slušati glazbu pola popodneva, a ostatak dana zavaliti se u tapeciranu fotelju i čitati knjigu.

Šest minuta čitanja dnevno čini čuda

Znanstveno je dokazano da je čitanje najbolji način opuštanja i smanjivanja razine stresa. U konkurenciji sa slušanjem glazbe, šetnjom i druženjima uz ispijanje kave, čitanje je odnijelo titulu pobjednika. Naime, znanstvenici sa sveučilišta u Sussexu proveli su istraživanje među volonterima i utvrdili da u samo šest minuta čitanja smanjujemo razinu stresa za 68%.

Čitanje odvlači pažnju od uzroka stresa , a riječi čija značenja dešifriramo potiču maštu i kreativnost i povisuju koncentraciju.

Prema psiholozima sa sveučilišta Sussex, čitanje je toliko djelotovorno, jer se mozak koncentrira na štivo, pa se tako smanjuje napetost u mišićima i srcu. A k tomu čitanje jača i veze unutar mozga. Dokazano je da je gustoća sive tvari u lijevoj polutki mozga veća u osoba koje su naučile čitati. Osim opuštajućeg efekta i bijega od stvarnosti čitanje općenito jača veze između bijele tvari i različitih dijelova mozga koji obrađuju informacije.

A što čitati?

U stručnim krugovima čitanje se dijeli u dvije vrste: funkcionalno i čitanje iz užitka. Funkcionalno čitanje je čitanje s razumijevanjem i često se povezuje s učenjem dok čitanje iz užitka označava čitanje po slobodnom izboru, tj. čitanje za “vlastitu dušu”.

Na ovom mjestu, preporučila bi knjigu za čitanje i uživanje, a možda i malo za usputno razmišljanje. U našim narednim virtualnim druženjima preporučivat ću knjige o zdravim stilovima života. Razmišljajući koju knjigu da predstavim u ovom našem prvom susretu , u rukama sam držala knjige ” Prehrana 21. stoljeća” , “Organski dom”, “501 mjesto koje morate posjeti” i još mnoge, no odluka je pala na knjigu “U divljini” Jona Krakauera. Jon Krakauer postao je poznat po svojim člancima koje je pisao kao novinar outdoor časopisa Outside . Svjetsku slavu stekao je knjigom”Bez daha” o rastućem broju komercijalnih ekspedicija na Mt. Everest i tragediji u kojoj je život izgubilo 12 ljudi. Prema knjizi “U divljini” snimljen je i istoimeni film koji je režirao Sean Penn.

Zašto pročitati ovu knjigu? Osim što će vam smanjiti stres, knjiga će ostaviti dojam koji neće popustiti dva dana nakon čitanja, već će zaplijeniti vašu svijest. Priča govori o istinitom događaju, o tvrdoglavom, idealističnom mladom čovjeku koji se 1992. zaputio na Aljasku, pješice i sam, u divljinu sjeverno od Mt. McKinleya. Ime mu je bilo Christopher Johnson McCandless. Umoran i sit licemjerja, materijalizma i tradicije nije želio slijediti put koji mu je društvo već unaprijed namijenilo već je odlučio smisliti nov život za sebe. Sa novim imenom. Svu ušteđevinu od 24 000 dolara dao je u dobrotvorne svrhe, ostavio auto sa većinom svojih stvari na autocesti, spalio novčanik sa preostalom gotovinom i identifikacijskim karticama i krenuo na Putovanje u Potrazi za istinskim smislom života i postojanja. Kako ne bi previše otkrila, zaustaviti ću se i završiti citatom iz knjige. Do našeg sljedećeg susreta želim vam što manje stresa tj. što više pročitanih knjiga.

“Bio je oduševljen što je tamo. Unutar autobusa na komadu šperploče zabijene preko razbijena prozora, McCandless je naškrabao razdraganu deklaraciju nezavisnosti:

Dvije godine hoda zemljom, bez telefona, bez bazena, bez kućnih ljubimaca, bez cigareta, potpuna sloboda. Ekstremist. Estetski putnik čiji je dom cesta. Umaknuo Atlanti. Nećeš se vratiti jer “na zapadu je najbolje”. I sada nakon dvije godine skitanja, dolazi posljednja, najveća avantura. Presudna bitka da se ubije lažno unutrašnje biće i pobjedonosno okonča duhovna revolucija. Deset dana i noći teretnih vlakova i autostopiranja dovode ga na veličanstveni bijeli sjever. Više ga neće trovati civilizacija od koje je pobjegao, sada kroči sam zemljom kako bi postao izgubljen u divljini. – Alexander Superskitnica, svibnja, 1992.”

Leona Jug

Dodano 31.12.2009. u kategoriju Knjige, web stranice.